beats by dre cheap

nasamo sa sobom

poznati hadis:                                                                              

Abdullah ibn Omer, r.a., je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je ispričao sljedeće: ‘Zaputala se trojica ljudi od prijašnjih naroda na daleki put, te ih zateče noć pored jedne pećine. Oni uđoše u nju da prenoće. Međutim, jedna ogromna stijena se odroni i potpuno im zatvori ulaz u pećinu.Oni tada jedan drugom rekoše: – Jedini način da se spasim oiz ove situacije je da zamolimo Allaha, dž.š., da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela što ih učinismo.Prvi od njih tada reče:- Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio i napojio svoju djecu, porodicu ili sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa sam se zbog toga veoma kasno vratio kući. Kada sam namuzao mlijeka i odnio ga roditeljima zatekao sam ih kako spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam stajao s posudom u ruci i čekao da se sami probude. Tako sam stajao sve do zore, dok su djeca oko mojih nogu plakala od gladi. Ujutru su se moji roditelji probudili i popili svoj dio mlijeka.Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a niradi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa ulaza pećine!Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli proći porednje.Drugi čovjek reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od svijeta, pa sam poželio s njom biti, ali ona mi to ne dopusti.Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć.Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona nato pristade, i kad sam joj se počeo približavati, ona zaplaka i reče: Boj se Allaha, i ne raskidaj bespravno prsten moje nevinosti! Na te riječi ja sam se odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj dao. Allahu dragi,ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!Stijena se malo pomjeri ali ne toliko da bi mogli izaći.Treći čovjek reče:- Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je otišao sa posla prije prijema svoje plaće. Ja sam njegovu plaću pošteno uložio,tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena došao je kod mene i zatražio svoju plaću koju je zaradio. Ja sam mu na to odgovorio:- Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deve, stoka, ovce,robovi, sve je tvoje!On mi nato reče:- Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!- Ne izigravam se sa tobom – rekoh mu – zbilja, sve što vidiš,sve je tvoje.Kada je vidio da se ne šalim on uze svoje blago, a da meni ništa nije ostavio. Allahu moj, ako sam to učinio isključivo radi Tebe,spasi nas iz ove nevolje koja nas je zadesila!Stijena se tada potpuno pomjeri, pa oni izađoše iz pećine i nastaviše put.


Da smo kojim slučajem četvrti mladić u pećini, kojim to svojim Dobrom bi pomjerili stijenu?!

 
Pitanje koje ne traži da se požuri s odgovorom.. Više onako poistiha da sami sebe sretnemo.
I izgubimo, zbog istog. Pa se opet tom istom putanjom vratimo, sad sporije, zastajkujući.. prebirući po onom našem najunutarnjijem, u plastu vremena slamkicu spasa da nađemo. A i kad je pronađemo učini nam se malenom, krhkom, u ruci skliskom..
I tad shvatimo, istinu koja se jedva može podnijeti,
 
prazna je zdjela koju nosimo.

Bez opsjena i čarolije, ni jedno naše djelo nas neće spasit. 
Treba biti mirno i biti sa sobom.
čak i tada
dok skapavamo u pećini
u njenoj treperavoj tišini
dopustimo, da nam onako poistiha bljesne ono što je i od svijeta veće

- Njegova Milost,
jer i to je vjera.

                 



Qalb
http://jesenbojeduge.blogger.ba
26/06/2016 15:44